Pančeva oka je jedino mjesto u Crnoj Gori gdje je „kudravi pelikan” prisutan. Raspon krila mu je do tri metra, on je jako interesantan za posmatranje – harizmatičan, divan u letu, fascinira u vodi dok lovi ribu, jedna ogromna prelijepa ptica koja plijeni pažnju i zaštitni je znak skadarskog podneblja. Zahvaljujući projektu „Očuvanje pelikana, ključne vrste biodiverziteta Skadarskog jezera”, koji obuhvata monitoring pelikana, unapređivanje njihove zaštite na terenu, zabilježeno je veliko povećanje broja ove vrste, čiji je opstanak na ovom području do skora bio na kritičnoj granici.
– Krenuli smo sa kolonijom od 35 parova pelikana u specijalnom rezervatu Pančeva oka, a sada smo došli do 148 pelikana. Tokom 2014. godine imali smo 48 mladih koji su preživjeli i osamostalili se, poletjeli i napustili splavove. To je bio najbolji rezultat u poslednjih 36 godina – kaže Bjanka Prakljačić, biolog, zaposlena u „Noe Conservation” kao koordinatorka u projektu koji je počeo prije tri godine. Većinski su ga finansirali CEPF (Critical Eco-system Partnership Fund) i MAVA, čiji su partneri Prirodnjački muzej i Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), koji zajedno rade monitoring, Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore, Francuska ornitološka stanica „Tour du Valat”, Euro Natur i INC Albanije. Projekat je počeo 2013. godine i trajaće do decembra 2016, a glavni donator je produžio projekat još tri mjeseca, do marta 2017. godine, zato što je bio zadovoljan rezultatima.
– Puno smo radili na istraživanju pelikana, na edukaciji, zaštiti, na razvoju eko-turizma koji ima u osnovi posmatranje pelikana, ali iz daljine. Ostvarili smo još dva projekta: sa njemačkom kooperacijom GIZ i fondacijom „Euro Natura” radimo na obogaćivanju male infostaze o pelikanima, Infocentra koji smo napravili u Pothumu, postavljanjem infotabli, pojačavanjem solarnog sistema. Postavili smo splavove za gnijezda pelikana, jer su im poplave uništavale stanište. Oni prave gnijezda na prirodnim ostrvima, a kad se podigne nivo vode i do pet metara u nekim najgorim poplavama, sve je uništeno. Na splavovima smo postavili kameru na solarno napajanje, koja nam služi da 24 sata možemo da nadgledamo koloniju. Nadgledanje je prvenstveno u istraživačke svrhe, ali ima cilj i zaštite pelikana – objašnjava Bjanka Prakljačić.
Specijalni rezervat Pančeva oka na Skadarskom jezeru dobio je ime po pelikanu, jer ovdje pelikana zovu „panac”, a „oka” - misli se na riblja oka, mjesto kriptodepresije, gdje se riba skuplja i gdje hibernira.
– U dalekoj prošlosti kad su ljudi dali to ime, vidjeli su pelikana kao da je on na neki način čuvar, da je to njegovo, da on raspolaže tim prostorom. Pelikan je uistinu prelijep, kad se vidi na jezeru on zaista liči na nekog velikog starješinu. Obično lovi zajedno sa kormoranima, zato što on ne može da lovi jer mu je vazduh ispod kože, tako da kormorani tjeraju ribu sa dna, a pelikani odozgo je love. Kormorani izgledaju kao njegove „sluge”, ustvari, oni rade zajedno, u simbiozi. Pelikan je tu bitan, jer on svojom ishranom reguliše ravnotežu u jezeru. On jede ono čega najviše ima u jezeru, zato što mu je najlakše to da ulovi, samo 30 posto svog vremena ptica nešto radi, nastoji da se što prije i što hitnije nahrani, čuva svoju energiju, te lovi ono što je najdostupnije, uloviće ono čega ima u višku. Osim autohtonog krapa, Skadarsko jezero ima unešene vrste – mali „kineski krap” unesen je preko Albanije, ako se prenamnoži taj kineski krap, pelikan jede njega, ako je to nešto drugo, onda će jesti to. Pelikan ne šteti nikome, on čuva ravnotežu jezera, da uvijek svega ima, da se ništa ne prenamnoži i ne prevagne – kaže Bjanka i dodaje da je kudravi pelikan posebno raširen u Grčkoj, ima u Karavasti u Albaniji, više nego na Skadarskom jezeru, gdje umalo nije nestao.
– U najkritičnijem periodu (2001. godine) bilo je samo šest pelikana, zamalo ih nijesmo izgubili. To je „filopatrična vrsta” – gdje se izlegao, tu će da se vrati da se gnijezdi, neće kod nas doći pelikan iz Grčke. Kad bismo izgubili naše pelikane, bilo bi to zauvijek. Tokom devedesetih godina, zbog ratnog stanja naglo je opao veliki broj pelikana, dešavao se veliki šverc preko jezera upravo tom linijom – tada su pelikani napustili Pančeva oka po prvi put i pokušali da se gnijezde na Grmožuru, ali toliki je bio pritisak turista, jer su svi dolazili da ih vide, da su napustili Grmožur poslije jedne godine. Da mi jednu godinu napravimo presiju turista na Pančeva oka, izgubili bismo i taj rezervat, to je toliko osjetljivo – upozorava Bjanka, dodajući da je danas najveći i jedini neprijatelj pelikana na Skadarskom jezeru čovjek, uznermiravanje kad neko priđe koloniji tokom gniježđenja. Najosjetljiviji period je od 1. decembra kada počnu da prave gnijezda na splavovima, pa sve do kraja gnijezdeće sezone kada su svi pilići odrasli, što može da bude čak i u julu (ta sezona je sada mnogostruko produžena zbog vrlo blage klime).
– Imamo problema, prije svega sa ilegalnim ribolovom (strujom), oko zaraslih prirodnih i vještačkih ostrva, jer se tu riba sklanja. Krivolovci smatraju (pogrešno) da gdje ima pelikana, tu ima i ribe. Pelikan neće gnijezditi tamo gdje je riba, već tamo gdje su najbolji uslovi za njegovu koloniju, a on se hrani na drugim mjestima. Glavna hranilišta su im delta Morače, zaliv Kornjače i takva mjesta – ističe Prakljačićeva.
Ona upozorava da su se lokalni stanovnici našli „između čekića i nakovnja”, s obzirom na to da je sa njima slabo komunicirano u vezi donošenja Prostornog plana, koji „pomjera granice Nacionalnog parka, određuje koja će naselja biti turistička i planira jednu veliku turističku izgradnju na Skadarskom jezeru”.
– Pripremamo komentare na Prostorni plan, s obzirom na to da u taj proces više treba da se uključi lokalna zajednica. „Porto Skadar Lejk” treba uskoro da se pravi, malo me brine šta će biti sa otpadnom vodom iz tog kompleksa i sa vodom iz bazena, hoće li ona završiti u jezeru, šta će ti turisti da rade – hoće li da idu po selima i probaju lokalnu hranu i vino – ako hoće, onda odlično, ali ako će ti turisti da dobiju glisere, pa da divljaju po jezeru da ne mogu ni ribari da love, ni ptice da se smire na jednom mjestu, onda, šta smo uradili – prodali smo jezero za vrlo male pare. Jedan potencijal ćemo preko noći da uništimo. Kad se razvija turizam na ovakvom mjestu mora da se zna u metar gdje je rezervat, dokle turista smije da uđe, i ne samo to, nego i dokle doseže buka od njegovog čamca, precizna je koordinatorka „Noe Conservation”.
M.D. Popović
Gliseri uznemiravaju pelikane
– S početka prošle sezone gniježđenja imali smo jak vjetar, velike talase, koji su udarali u splavove i pelikani su bježali u strahu i neka jaja su stradala zbog hladnoće. Ali, najveći broj jaja izgubljen je zbog prisustva čovjeka. Dešavalo se da tokom noći pelikane poplaši čamac koji prođe izvan 800 metara, ali usred noći, u najvećoj tišini motor čamca zvuči višestruko jače, što jako uznemiri ptice. Ako se to desi u vrijeme gniježđenja, pelikani u strahu izgaze svoja jaja i tako ostaju bez potomstva za tu sezonu. Ribari su cijeli život sa pelikanima i znaju na koju udaljenost mogu da se približe koloniji, ali dešava se da ptice prethodno preplaši brujanje glisera koji velikom brzinom prolaze kroz Pančeva oka, te dolazak ribara može biti okidač za njihov strah.